Anita Bonačić Obradović: Želim vidjeti i Respect the citizens. Svoje građane moramo poštovati!

izvor : Dubrovacki vjesnik 

Koji su po vama najvažniji, gorući problemi u Dubrovniku, prioritet za rješavanje ako vas dubrovčani izaberu za gradonačelnicu?

Tri ključna problema najviše opterećuju Dubrovnik: 1. Promet – Gužve, manjak parkinga i izostanak ikakvih prometnih rješenja koja bi rasteretila grad. 2. Nedostatak pristupačnog stanovanja – Dubrovčani nemaju gdje živjeti, gradska stanogradnja praktički ne postoji. 3. Gubitak kvalitete života – Grad je sve skuplji i nepristupačniji, a svakodnevni život postaje sve teži za njegove stanovnike. Ono što ova tri problema povezuje jest zajednički nazivnik: loše upravljanje trenutne gradske vlasti i njihov vlastelinski odnos prema resursima grada, koje tretiraju kao alat za očuvanje moći i zadovoljavanje stranačkih interesa. Nažalost, u ovih osam godina nije izgrađena niti jedna garaža, nije doneseno nijedno novo prometno rješenje koje bi rasteretilo gužve, niti je sagrađen ijedan novi gradski stan. Građanima se godinama obećavaju rješenja, ali ništa se ne događa. Da nije privatnika koji su omogućili parkiranje na dva velika parkirališta, problem bi bio još drastičniji. Konstantno se gradi, a istovremeno se ne misli o infrastrukturi.Svi znamo da prometne probleme ne možemo riješiti preko noći, ali ako želimo dugoročna rješenja, moramo ih planirati unaprijed, što ova vlast nije učinila. Primjerice, ulica Iva Vojnovića građena je s četiri trake jer se tada razmišljalo unaprijed. Danas se rade samo “flaster” rješenja, ad hoc potezi kojima se pokušava privremeno zatvoriti problem, bez vizije za budućnost.Što se tiče stanovanja, činjenica je da Dubrovnik postaje grad u kojem mladi i obitelji teško mogu opstati. Grad bi mogao aktivno ulagati u stanogradnju za građane, ali to se ne događa jer vlast nije zainteresirana za stvarne probleme Dubrovčana. O prometnoj infrastrukturi se može napraviti puno više ako se kombinira upravljanje prometnim intenzitetom i gradnja novih javno-privatnih garaža, s time da pod privatno mislim na građane, a ne na investitore. Primjerice, na Montovjerni postoje zemljišta na kojima bi se mogle izgraditi etažne garaže koje bi značajno rasteretile problem parkinga u tom dijelu grada.Ali umjesto da koristi ovlasti koje ima, primjerice, traži zemljišta od Republike Hrvatske koja se zakonski mogu prenijeti lokalnoj samoupravi za javne potrebe a gradska vlast ne pokazuje nikakav interes. To je ista ona vlast koja nije iskoristila priliku da iz EU fondova povuče 400 milijuna eura za financiranje ceste od Osojnika do brze ceste. Promet, stanovanje i kvaliteta života su problemi koji se mogu riješiti samo ako grad vodi odgovorna uprava s jasnom vizijom, a ne vlast koja je Dubrovnik pretvorila u vlastelinstvo jedne stranke. 

Kada spominjete struku, prometni stručnjaci osmislili i zonu posebnog prometnog režima oko povijesne cjeline, no građani prilično negoduju. Kako vi na nju gledate? 

Nama gradskim vijećnicima ta Studija Prometnog fakulteta u Zagrebu nikad nije prezentirana. Sve što o njoj znamo, doznali smo onako sa strane iz informacija koje smo dobivali iz različitih izvora. Tako smo saznali i da se kod javne garaže na Ilijinoj glavici treba napraviti kružni tok, onda doznamo da je to zemlja u vlasništvu srednje medicinske škole. Ne znamo ima li ta škola planove za proširenje, želi li uopće tu zemlju prepustiti Gradu... To još nije napravljeno, a nitko ne zna i hoće li taj kružni tok biti napravljen. Ako toga nema, kako možemo govoriti o Zoni za koju je osnovni preduvjet suglasnosti koju je dala policija, kružni tok? Ma da se i napravi, sam gradonačelnik Mato Franković kazao je da će on biti mali, da će se tu okretati samo osobni automobili. Što je s kombijima, autobusima, kamionima? Drugo sporno pitanje je što na ulaza u grad u ulici Pera Bakića stoji upozorenje da je lijevo Zona s posebnim prometnim režimom u koju se ne smije bez dozvole, a istovremeno se tuda ide do javne garaže u koju smiju parkirati. Kako ćete na jednom semaforu, na jednom displeju obavijestiti vozače da da tamo smiju ali samo do garaže ili da se mogu okrenuti? Nekad je biti prvi dobro, kao što je ova Zona posebno režima, no neke su stvari jednostavno neizvedive. No ponovit ću ono što stalno govorim za govornicom Gradskog vijeća kada pričamo o prometu. Građani nisu problem, oni ne stvaraju prometne gužve, a to potvrđuju prometnice kakve vidimo neradnim danima. Nitko do Dubrovčana, posebice ljeti, ne vozi se automobilom oko povijesne cjeline ako ne mora. A njih se proglašava krivcima za prometne gužve. Zonom ograničavamo slobodu kretanja naših građana iako je svima jasno da gužve stvaraju stranci. Zašto ih turistički autobusi moraju dovesti baš na Pile, pred sama gradska vrata? Zar ne mogu, kad već imamo lijepu šetnicu, prošetati do Grada preko Boninova, a da na Domu zdravlja osmislimo gdje će ih iskrcavati i ukrcavati. To se odnosi i na putnike s kruzera koje svojim autobusima vozi gradski prijevoznik Libertas dok se istovremeno građani žale da je premalo javnih linija. Javni prijevoz, autobuse i vozače, dajemo turistima umjesto građanima. To se mora promijeniti. 

Drugi krivac u kojeg aktualna gradska uprava upire prstom kad govori o prometnim gužvama su taksisti ubera. Što vi o tome mislite?

To je, prije svega, diskriminacija naših ljudi. Među Uberovcima nisu samo vozači iz drugih gradova, mnogi su naši građani, Dubrovčani, koji su podigli kredit kako bi kupili auto i time prehranjivali svoju obitelj. Ovim zabranama njih direktno diskriminiramo, iako su uložili sredstva, isplanirali posao i oslonili se na pravila koja su vrijedila u trenutku kad su počeli raditi. Još im nije osigurano ni prijelazno razdoblje za prilagodbu, jer gradska vlast, očito, favorizira neke druge. Korijen ovog problema je liberalizacija. Gradonačelnik sada kuka kako imamo 8000 taksista na gradskim prometnicama, ali taj isti HDZ je izglasao zakon o liberalizaciji koji je doveo do tog broja. Sada se pokušava povući ručna, ali na štetu upravo naših sugrađana koji su već investirali u taj posao.Taj isti gradonačelnik sada želi ukinuti liberalizaciju i ograničiti broj taksista na 750 u Zoni posebnog režima, iako svi imaju zakonske licence, samo što se neki nisu učlanili u lokalna udruženja taksista. Umjesto pravednog rješenja koje bi uzelo u obzir sve strane, ovime se donosi mjera koja ponovo ide u korist odabranih, a na štetu naših ljudi koji su već ekonomski vezani uz ovaj posao. 

Govorili ste o kontinuitetu projekata. Hoćete li, ako budete gradonačelnica, nastaviti projekt park and ride na Pobrežju?

To je dobar projekt, no kada postanem gradonačelnica, prvom moram pregledati dokumentaciju, vidjeti o kojima se zemljištima radi, čija su.... Taj je sustav odličan, no on podrazumijeva veći angažman javnog prijevoza. E, sad ako imamo problema s javnim prijevozom i redovnim linijama unutar grada zbog nedostataka autobusa i vozača, kako ćemo osigurati te česte linije između Pobrežja i grada? Znači ni taj projekt nije razrađen do kraja. Ponovo ćemo na račun građana javnim prijevozom voziti strance. Ponavljan takav parking nam treba, njime ćemo smanjiti gužve na gradskim prometnicama, no jesmo li za njega spremni?  

Turizam i stanovanje

Od činjenice da živimo od turizma ne smijemo bježati. Žao mi je da nismo razvili, primjerice, IT sektor, no postoje i drugi gospodarski pravci koji se mogu razvijati paralelno s turizmom, poput poljoprivrede i OPG-ova. Prečesto se fokusiramo samo na negativne strane turizma, a nitko ne postavlja ključno pitanje: gdje nestaju prihodi koje turizam generira i zašto ih nismo iskoristili za rješavanje stambene krize? Zašto od tog novca nismo gradili stanove za mlade obitelji i osigurali dugoročni, priuštivi najam? Da jesmo, danas bi građani imali konkretne koristi od turizma, a ne samo probleme. Što se tiče oporezivanja iznajmljivanja, porez mora biti pravedan i progresivan. Prije je bio prenizak, sada je nepravedan. Onaj tko ostvaruje ekstraprofit iz turizma treba snositi veće porezno opterećenje. Ako netko ima pet, šest apartmana ili hotel: to je biznis, ekstraprofit. Ali trenutni HDZ-ov zakon izjednačava male obiteljske iznajmljivače s velikim investitorima koji gomilaju stanove i time dodatno potiče rast cijena nekretnina, čineći ih nedostupnima našim mladima.Respect the Citizens! Dubrovnik ne smije biti grad koji samo služi turizmu, već grad u kojem Dubrovčani mogu živjeti dostojanstveno.

 Ako postanete gradonačelnica, raspolagat ćete s 160 milijuna eura u gradskom proračunu za ovu godinu. Hoće li se tu pronaći novca za neki projekt do kraja godine?

Da, Proračun je oko 160 milijuna eura, a kad zbrojite proračune posljednjih 8 godina dobijete otprilike milijardu eura. To su četiri Pelješka mosta! A jesu li Dubrovčani osjetili tih milijardu eura? Gdje su ti novci? E to je dobro pitanje. Kad me pitate što bi h prvo napravila kad sutra dođem na mjesto gradonačelnice, prvo bih vidjela gdje je curi novac i gdje ga usmjeriti za stvari koje su građanima potrebne. Možemo pričati da su svi ogorčeni prometom i nezadovoljni parkingom, mogu obećati gradnju pet javnih garaža, sedam domova za umirovljenike i ne znam što sve ne, ali ako ne znam gdje je novac, s koliko stvarnog novca raspolažemo, kako ću ispuniti ta obećanja. Dok to ne znam, od mene ćete čuti kratkoročna i srednjoročna rješenja, naravno i planove za dugoročna ali, ponavljam, veliki problemi ne mogu se riješiti u jednom mandatu. No građani će vrlo brzo vidjeti na koji način želim upravljati ovim gradom, a iskustva imam, kao i rezultata. Iza mene su četiri godine rada u Gradskom vijeću i stranka s respektabilnim rezultatima koju sam preuzela kad je bila na koljenima i za koju u tom trenutku nitko nije htio preuzeti odgovornost. No uz naporan rad, uz prave poteze, mudrost i žensku intuiciju sada smo oni kojima HDZ gleda u leđa.

Već godinama, građani smatraju da je gradska uprava preglomazna, da previše ljudi radi u njoj. Što vi mislite?

Treba gledati kvalitetu. Postoje neki gradski upravni odjeli koji rade fenomenalan posao a u kojima radi malo ljudi. Istovremeno imamo odjele u kojima radi puno više ljudi, no ne odrade posao kvalitetno. Ako želiš dobro i sigurno upravljati, moraš se okružiti ljudima sa znanjem, ne s onima koji klimaju glavom i koji se slažu sa svim što govoriš. To najbolje pokazuju ove silne zabrane po gradu, one su rezultat da radiš s ljudima koji ne znaju svoj posao. Naime, kad krenete braniti nešto građanima u gradu u kojem žive, onda je jasno da vam je ‘voda došla do grla’, da problemi nisu rješavani kada su nastali, da ih nije rješavala struka. Kako u urbanizmu, tako i u prometu i svim drugim aspektima gdje je aktualna gradska vlast zakazala. A zakazali su je jer su vodili samo računa hoće li ih izabrati ponovo nakon četiri godine, tada se rade greške. 

Spomenuli ste urbanizam, očekuje nas i novi gup kojim će se odrediti i nova namjena plato Srđ. Koji sadržaj vi tamo vidite?

GUP je trebalo odavno donijeti, no o njemu odlučuju dvije do tri osobe između četiri zida. Mi, gradski vijećnici, o GUP-u ne znamo ništa iako bi trebali imati konstantan uvid tijekom njegove izrade. Možda se treba osnovati povjerenstvo, kao što sam predlagala na Gradskom vijeću jer se GUP ovako prilagođava pojedincima. Pitanje je gdje sve zapelo. A što se tiče Srđa, zahvaljujući Srđevcima i ljudima s entuzijazmom, spriječeno je ono što bi naštetilo prostoru, apartmanska naselja, vile i hoteli. No ja ne želim određivati što će biti na Srđu, to mora napraviti struka, arhitekti i urbanisti. Mogu jedino reći kako nam nedostaje sportske infrastrukture. Zašto ne?   

Odroni i bujice s padina Srđa

Kako biste riješili problem odrona i bujica s padina Srđa koje su u većini privatno vlasništvo?Ne možemo ulaziti u privatno vlasništvo, no čisto sumnjam da bi bilo koji vlasnik odbio razgovarati s predstavnicima Grada Dubrovnika, posebice o pošumljavanju. To se trebalo napraviti davno prije kao što je davno prije trebalo staviti jače mreže kako bi se zaustavili odroni, U posljednjem je izgubljen jedan život, prije toga stradala je privatna kuća, a klimatske promjene uvjeravaju nas da će i u budućnosti biti obilnih kiša, pa posljedično i odrona. A kad se upozoravalo da je nužno pošumljavanje i jača zaštita od odrona, onda su nam govorili da smo dosadni. Prevencija je najvažnija i najjeftinija. Tko može platiti izgubljeni život? To se odnosi na sve, od prometa do zdravstva.